Staleška podjela kupača vidljiva je već 1819. godine kada su mase „prostih“ ljudi premještene u Josipovu kupelj (ne u slavni hotel već u drveno kupalište koje se na tom mjestu nalazilo prije hotela). Kad su Toplice izrasle u elitno kupališno lječilište tako je prisutnost „prostih“ ljudi u „gornjem mjestu“ sve više smetala. Pritužbe na seljake bilježe se 1828. godine kada povijesni spisi navode da iz kupelji izlaze pijani, nedovoljno obučeni i krvavi od barbirenja (barbiri- seoski nadri liječnici koji su liječili puštanjem krvi) te da često prave galamu. Godine 1844. podignuta je zgrada pučke kupelji u donjem mjestu. Uz nju se nalazila i Narodna gostiona s prenoćištem (kasnije Tonimir, danas Caffe bar i pansion Bernarda) koja postupno prerasta u hotel Ivanova kupelj.

Zgrada je pravokutnog tlocrta sa dva izbočena djela na istoku između kojih se nali ulaz. U kupelji se pristupa sa malog trga koji se nalazi između kupelji i spomenute gostione. Prolaskom kroz ulaz dolazi se u hodnik iz kojeg se može proći u središnji dio unutarnjeg prostora gdje se nalaze dva veća bazena- jedan za muškarce, a jedan za ženske kupače.

Uz rubove bazena su sazidana klupe za sjedenje u termalnoj vodi. Cijela građevina je tako podijeljena na muški i ženski dio. Hodnik lijevo vodi dalje do muških pojedinačnih kada, a desno do ženskih. Pojedinačne kade su bile međusobno podijeljene pregradama i ovalnog su oblika s manjim pravokutnim dijelom za ulaz i noge.

Sa zapadne strane objekta nalazi se prostrani bazen za rashlađivanje termalne vode. 

Kupelj sa ulične strane ima prigrađenu topličku šutu.